Budućnost kritičnih komunikacija…by Tero Pesonen

tero

Kako razumjeti što nas čeka u budućem razvoju komunikacija?

Kada razmišljamo o budućnosti komunikacija, potrebno je uzeti u obzir tri važna čimbenika. Prvi su ljudi, mi sami: kakvi smo, koje su naše mogućnosti i ograničenja. Drugi je naravno tehnologija koju koristimo, i treća je okolina. Pa razmotrimo svaki od njih.

Ljudi: kako komuniciramo u današnje vrijeme, i zašto to radimo baš na taj način? Pokušajmo se načas vratiti unatrag, naprimjer 200 godina. U to vrijeme je najbrži način komuniciranja sa nekim tko ne živi u našem susjedstvu bio putem pisma. Glavno sredstvo razmjene poruka/podataka toga vremena bio je pony express – kurir na konju.

Komunikacija je tada bila vrlo ‘lokalna’. No i cijeli svijet je tada za većinu ljudi bio ograničen na lokalno. Ako ste na primjer iz Europe željeli komunicirati sa nekim iz Amerike putem pisma – mogli ste razmijeniti informacije 12 puta godišnje, jer je trebalo otrpilike mjesec dana pismu da dođe na drugu stranu. Vrijeme potrebno za komuniciranje tada se mjerilo u tjednima.

Revolucija

———-

Revolucija je došla pojavom telefona. Odjednom je komunikacija u realnom vremenu postala moguća i na velikim udaljenostima. Ako je osoba koju ste zvali podigla slušalicu, mogli ste razgovarati. Nije to bilo moguće baš sa svakog mjesta – tako ste mogli komunicirati samo tamo gdje su postojali telefoni i telefonska instalacija. Nije to bilo moguće niti baš u svakom trenutku, jer bilo je nužno da se željena osoba nalazi pored telefona kada je zovete, no odjednom se vrijeme komuniciranja mjerilo satima. U doba pony expressa tako nešto bilo je nezamislivo.

U suvremeno doba dolaze mobilni telefoni i elektronička pošta. Odjednom više nemorate niti znati gdje se nalazi osoba sa kojom želite komunicirati, dovoljno je da znate njezinu šifru – broj mobitela ili email adresu. I poruka je poslana, neovisno o zemljopisnoj lokaciji. Vrijeme potrebno za takvu komunikaciju svedeno je na minute. Naše društvo postalo je globalno: no bez obzira komunikacija je ostala orijentirana na osobe odnsono ciljeve (točno određene osobe međusobno komuniciraju sa točno određenim određenim ciljem op. prev.)

Sljedeći korak

————–

Što to može značiti za ljude? Obično je sljedeći korak napretka znanstvena fantastika, a sve nakon toga potpuno izvan naših okvira shvaćanja. Zbog toga mislim da je izuzetno važno neprestano se pitati i tražiti odgovor – Koji je optimalni način komuniciranja?

Ako uzmemo u obzir naše društvo kakvo je sada, ili mišljenje bilo koga tko je rođen prije 1995. razmišljati ćemo hijerarhijski strukturirano – što je uobičajeni način nakog zadnjeg svjetskog rata. No mislim da je pitanje vrijedno pažnje: Da li je to najbolji način? Ili možda tako onemogućujemo napredak?

Danas se moramo zapitati, kako će izlgedati budućnost?

Društvene mreže su već sada potpuno izmijenile svijet. Moj stariji sin, koji ima 12 godina, igra online računalne igre sa ljudima koje ne poznaje, koji mogu biti bilo gdje. Razgovara pomoću slušalica i mikrofona sa ljudima koje nikada nije vidio – koncept koji je u prošlosti bio potpuno nepoznat. Nitko nije komunicirao sa ljudima koje nije poznavao.

Istovremeno ima otvorenu i svoju Facebook stranicu, prati zbivanja u krugu svojih prijatelja – ljudi koje poznaje – ima i mobilni telefon i hrpu drugih stvari. Svijet je postao otvoren i privatan istovremeno, hijerarhijski i horizontalno strukturiran u isto vrijeme.

Ako pokušamo pogledati 10-15 godina unaprijed, u vrijeme kada će mobilne širokopojasne mreže biti sveprisutne, oni koji sada imaju 10 tada će imati 25 godina. Oni će biti ti koji su bitni. Pa kako im se obratiti? Čini mi se da smo mi sami, ljudi, možda ograničavajući čimbenik.

Buduće tehnologije

——————

Pa pogledajmo najprije tehnologije. Izabrao sam dva primjera koja je magazin Time proglasio najboljim inovacijama u 2102. godini. Prvi, Project Glass by Google – naočale koje prikazuju proširenu stvarnost (augmented reality) u vidno polje direktno sa Interneta. Zamislite policajca koji hoda ulicom, i cijelo vrijeme ima informacije o zbivanjima unutar obližnje zgrade, vozila – “sve OK, nije ukradeno, no porez nije plaćen” – sve te informacije neposredno pred očima. Što će u tom slučaju biti uloga command and control (zapovijedanje i upravljanje)? Da li će se promijeniti? Kakva će uopće u tom slučaju biti točno uloga osobe na terenu koja raspolaže sa svim tim informacijama?

Drugi projekt je Enable Talk Gloves – rukavice sa senzorima. Ovaj projekt Ukrajinskih studenata omogućuje automatsku interpretaciju znakovnog jezika u tekst. Svatko od nas može bez problema naučiti znakovni jezik, no rijetki stvarno i nauče. No uz korištenje Enable Talk Gloves možemo na svom mobilnom telefonu vidjeti što nam osoba znakovnim govorom pokazuje. Na taj način komuniciramo.

Ako pokušamo ovu ideju prenijeti na svijet kritičnih komunikacija, možemo zamisliti vatrogasca sa posebnom košuljom. Od slušanja i govora došli smo do osjeta – najprije vizualna upozorenja a sada i osjet. Zapovijed ‘naprijed’ i posebna košulja može ‘gurati’ vatrogasca naprijed. Ili ‘vratite se’ i košulja ga vuče natrag.

Koliko toga se može upravljati na taj način? U bučnoj i zadimljenoj okolini, koliko možete razumijeti ako vas netko/nešto pritisne?

Danas živimo u svijetu gdje je tehnologija odavno prestala biti ograničavajući faktor – to je sada postala naša mašta i ono što smo sposobni učiniti s njom.

Naša okolina

————-

Sljedeći čimbenik je okolina. Ako gledamo okolinu vidjet ćemo regulatorno zakonodavstvo koje je izuzetno važno, posebno u našem poslu (kritične komunikacije op. prev.). Regulative vezane uz frekvencijske opsege, standarde i zakonodavstvo općenito.

U tijeku su vrlo kvalitetne rasprave vezano za frekvencije za širokopojasne mreže. To nam postavlja granice do kojih možemo ići. To uvelike određuje i inovacije koje možemo koristiti.

Uzmimo za primjer električnu energiju o kojoj u današnje vrijeme sve ovisi. Bez električne energije ubrzo prestaju funkcionirati žurne službe. Sve prestaje. Cyber terorizam je ozbiljna prijetnja i to može biti argument za potpunu izolaciju i izdvajanje naših mreža. No istovremeno ako želimo učinkovitost i brzi protok informacija, moramo omogućiti vrlo otvoreno umrežavanje.

Nadalje u tolikoj smo mjeri globalizirani da štogod da se dogodi negdje, bilo to ekonomske prirode, ekološke ili bilo kakve drugačije imat će utjecaja i na nas. Što se tiče okoliša tu smo prilično određeni, no moramo biti spremni i prilagodljivi po pitanju rizika i zahtjeva koji nam ovoga trena čak nisu u potpunosti niti poznati.

Facebook, Google: do prije 10 godina tko je uopće mogao sanjati tako nešto? Danas pak, ako regulatorna osnova ne reagira na taj i takav razvoj, gubimo kompetitivnu prednost.

Dakle postoje mnoge potrebe no u društvu postoje i mnoge zainteresirane strane – transport, sigurnost na granicama kopnenim i pomorskim, velika događanja poput Olimpijskih igara na primjer. Gledano iz perspektive kritičnih komunikacija, zajedničko svima navedenim je potreba za raspoloživom, sigurnom i interoperabilnom mrežom – sve kako bi mogli obavljati zadatke koje im društvo nameće. O svemu tome moramo razmišljati kada govorimo o naša tri važna čimbenika.

Kako bi to sve postigli osnova je povjerenje. Bez povjerenja nema ničega. Moramo vjerovati međusobno jedni drugima kako bi mogli uspješno surađivati. Povjerenje isto tako znači da znamo i razumijemo koliko možemo vjerovati. Isto vrijedi za rješenja, sustave i načine rada.

Vidimo kako se glasovna i podatkovna komunikacija sve više zbližuju i objedinjuju. Budućnost je orijentirana ka informacijama, u kojoj nema razdvajanja glasovne komunikacije od informacije, podataka. Kada postoji povjerenje, informacija može postati znanje – znanje o tome da li stroj može poduzimati akcije bez ljudskog utjecaja. Isto tako informacije mogu postati ‘mudrost’, na način da znamo i razumijemo značenje informacija – koje akcije uzrokuje i kakve rezultate očekuje. A sve to zajedno postaje stvaranje. Dakle radi se o cijelom razvojnom putu od početka do kraja, o razumijevanju zavisnosti.

Redefiniranje rada

——————-

Pogledajmo sada razvojni put. Protekla desetljeća su bila razdoblja prelaska sa analognog na digitalno. Trenutno se radi na iznalaženju načina kako se orijentirati na informacije i istovremeno ostvariti dobrobiti za društvo.

Sa tehnološkog stajališta jasno je da je najbolje uskopojasno rješenje za kritične komunikacije TETRA i da će tako i ostati. Kada god smo ograničeni samo na uskopojasna rješenja izbor je jednostavan: TETRA – tako je ovog desetljeća, biti će sljedećeg i onog iza, i po tom pitanju i dalje ne vidimo promjena.

Vidimo da se TETRA neprestano razvija. Vidimo da prati zahtjeve korisnika uvođenjem TEDSa a kasnije uvođenjem i voice-over-TEDS, kada će ponuditi još bolju iskoristivost frekvencijskog spektra i njegovih kapaciteta.

Sa uskopojasnom mrežom nije moguće poslati pet video streama kroz TEDS kanal. Umjesto toga moramo se osloniti na bežične širokopojasne usluge koje su nam dostupne: najčešće komercijalne mreže. To je prekrasno kada je ‘sunčani dan’ – i zbog mnogih funkcija koje one nude to je opcija koju je lijepo imati. Multi-network routeri mogu takve usluge još dodatno poboljšati – no to nikako nije nešto na što se možemo osloniti u potpunosti.

Kritične širokopojasne usluge

——————————

Dio na kome jako puno trenutno radimo u TCCA (TETRA and Criticalo Communications Association) jesu širokopojasne kritične usluge. Kritična širokopojasna bežična mreža je mreža kojoj možemo vjerovati. No još uvijek je veliko otvoreno pitanje frekvencijskog opsega. Tehnologija ne može pomoći ako nemamo frekvencijski opseg u kojem je možemo koristiti. Tako da će to pitanje ostati otvoreno moguće i sljedećih deset godina, ovisno o tome kakvi rezultati će se postići na Svjetskoj Radio Konferenciji 2015. godine (World Radio Conference 2015). Dakle primimo se posla kako bi omogućili raspoloživost frekvencijskog opsega za one koji čuvaju naše živote.

No već i danas je moguće ostvariti mnogo toga koristeći kritične komunikacija, uključujući i podatke. Koriste se razni nadzori, dijeljene slika, upravlja se procesima, SCADA, pozicioniranja, očitavanja senzora – sve koristeći TETRU. Evo jednog primjera: dogodila se nezgoda sa kamionom koji je eksplodirao. Moguće je da kamion prevozi neku opasnu otrovnu kemikaliju. Zbog toga se takvi transporti označavaju kodovima – no samo rijetki ljudi znaju te kodove napamet. Kako da provjerimo kod: imamo JAVU, imamo WAP u TETRA mreži koja je interoperabilna (komunicira i sa drugim mrežama i uređajima op.prev.) koristeći uređaje različitih proizvođača. Nekoliko pritisaka po tipkovnici i imamo pouzdan podatak i znamo kako moramo reagirati na nezgodu.

Izvan naših granica

——————

Budućnost je već danas tu pred nama. Možemo već danas sve svoje poslove organizirati na način da se usmjerimo prema informacijama. Da bi to učinili već sada nismo ograničeni niti tehnologijom niti frekvencijama niti okolinom – već samo sa nama samima i našim znanjem o tome kako te informacije iskorištavati u svakodnevnom radu.

Glasovna i podatkovna komunikacija rezultiraju informacijama. Tehnologija nam to dozvoljava i ovisi samo o nama kave ćemo rezultate s time ostvariti. To je pitanje o načinu rada i funkcioniranja nas ljudi – to nije pitanje tehnologije. Ovo desetljeće je zaista desetljeće za razvoj modela rada usmjerenih ka informacijama koji uvjetuju ostvarenje još boljih rezultata.

Pokušajmo se distancirati od uobičajenog hijerarhijskog načina razmišljanja, načina kakav je bio kada smo se rodili i išli u školu, i upitajmo našu djecu što oni rade. Pogledajmo ih i pokušajmo vidjeti izvan naših granica – jer ovo je prvi dan budućnosti.

Sjene sutrašnjice

——————-

Osjećam se kao da ulazim u avionski hangar držeći baklju u ruci. Znam da je nešto jako veliko, i znam da je tamo, no vidim samo onoliko koliko baklja može osvijetliti. Ono što možemo danas učiniti je da potražimo nekoga sa jačom bakljom. Ja mislim da su to naša djeca.

Kada gledam svoju djecu, vidim da je njihov način razmišljanja drugačiji. Moj mlađi sin ima 6 godina. Kada vidi neki novi gadget, najprije proba tipkati po ekranu i onda kaže: ne radi, pokvaren je – zato jer odmah pretpostavlja da je touchscreen. Kada mu kažem da nije touchscreen on odmah pita: A zašto nije? U takvom svijetu je on, šestogodišnjak.

Svaki puta kada napravimo korak dalje svjetlo baklje nam osvjetli malo više. Zato moramo biti vrlo otvoreni. Stvarno sam uvjeren da smo na rubu nove revolucije. Ne znam točno o čemu je rije, ali sam siguran da ćemo za deset godina biti oduševljeni. A u kritičnim komunikacijama i komunikacijama za žurne službe, TETRA će biti dio toga.

Tko je gospodin Tero Pesonen?

Za vrijeme svoje karijere g.Pesonen bavio se razvojem, inženjeringom i međunarodnim poslovanjem. Razvojem Profesionalnih Mobilnih Radio komunikacija – PMR bavi se od 1997. godine sa posebnim naglaskom na aktivnosti vezane za TETRA interoperability (povezivost sa drugim sustavima op. prev.). Kroz godine je stekao duboko razumijevanje modela koji se koriste u aplikacijama za žurne službe.

Odnedavno gospodin Tero Pesonen bavi se radom na mission-critical mrežama velikih brzina. Tero usko surađuje sa velikim TETRA korisnicima na razvoju i stvaranju rješenja sa mission-critical zahtjevima. Od jeseni 2010. godine je član Odbora TETRA + Critical Communications Association – TCCA.

Tero Pesonen magistrirao je elektrotehniku i ekonomiju. Jedan je od autora knjige “You and Your TETRA Radio” u kojoj se na razumljiv način objašnjavaju osnove TETRE. Knjiga je do sada prevedena na četiri jezika.

Osim profesionalnih obaveza, Tero sudjeluje i u radu neprofitnih organizacija na razvoju učinkovitih načina komuniciranja i organiziranja.

http://www.linkedin.com/in/teropesonen

 

izvor: http://criticalcommsworldblog.wordpress.com/2013/01/31/the-future-of-critical-communications-by-tero-pesonen/

http://www.tetratoday.com/